Ponukani sve češćim upozorenjima Hrvatske narodne banke na opasnosti ulaganja u kriptovalute, dužni smo građane informirati o opasnostima ulaganja u tradicionalne financijske proizvode kao što su valute nacionalnih država, dionice, derivati i slično.

Centralnobankarska valuta označuje papirnati novac ili njegov elektronski zapis koji se distribuira, pohranjuje i potvrđuje centralizirano, pod punom kontrolom središnje banke. Takvi papiri ili elektronički zapisi, sami po sebi, nemaju vrijednost. Njihova je vrijednost određena ponudom i potražnjom u koju su istodobno ugrađena očekivanja da će se isti u budućnosti moći koristiti za plaćanje roba i usluga, očekivanje koje je, mada dosta rašireno, često potpuno neosnovano. Pa će vam tako Vlade i središnje banke bez vaše suglasnosti zamijeniti jednu valutu drugom, primjerice – uskoro će kunu zamijeniti eurom.

Osnovna opasnost ulaganja u centralnobankarske valute, ali i ostale tradicionalne financijske proizvode, leži u činjenici da isti, za razliku od kriptovaluta, imaju centralnog izdavatelja i „držatelja“ glavne knjige koji je često netransparentan, a dokazano je sklon i moralnom hazardu (za samo jedan od primjera vidjeti presudu Suda EFTA-e u predmetu E-16/11 takozvani “Icesave”.

Takvo i slično postupanje koje je 2008. godine gotovo dovelo do propasti cjelokupnog financijskog sustava nastavilo se i nakon događaja koji su potakli globalnu recesiju te se često ponavlja i danas te se uzima kao direktna motivacija za kreiranje prvog Bitcoin Whitepapera iste godine. Upravo zbog toga danas primjećujemo iste trendove na koje međutim regulatori ne upozoravaju pa su građani prepušteni na milost i nemilost toksičnih proizvoda kao što je nekad bio kredit u švicarskim francima.

Danas je primjerice potrebno pozvati na oprez u pogledu turske lire koja već tri godine bilježi gotovo slobodan pad vrijednosti. Pojedinci koji se upuštaju u kupoprodaju valuta izdanih od strane neke središnje banke, razmjenu ili bilo koju drugu aktivnost povezanu s ovakvom vrstom valuta, ne uživaju nikakvu razinu pravne zaštite. Stoga, u slučaju djelomičnog ili potpunog pada vrijednosti valute izdane od strane neke središnje banke, ne uživaju nikakvu pravnu zaštitu, odnosno gotovo da ne postoji mogućnost postavljanja zahtjeva za povrat izgubljenog uloga.

Neovisno pak o kojoj se tradicionalnoj valuti radi, ako istu držite u poslovnoj banci važno je znati da taj iznos više nije vaš nego imate puko potraživanje prema banci na taj iznos, koji vam banka možda može ispuniti a možda i ne, s obzirom na to da poslovne banke za depozite pravnih i fizičkih osoba nemaju puno pokriće. Stoga je važno napomenuti da u slučaju nepovoljnih tržišnih kretanja, postoji visok rizik da poslovne banke neće moći pravodobno (likvidnost) ni vrijednosno (solventnost) zadovoljiti potražnju klijenata za novcem, posebno uz nova pravila koja neke banke uvode vezano uz ograničenja raspolaganja gotovinom.

Depoziti u poslovnim bankama osigurani su od strane države do iznosa od 100.000 EUR, stoga nikako ne preporučamo imanje depozita u iznosu većem od 100.000 EUR, a iznose ispod ovog limita preporučamo samo ako imate puno povjerenje u Vladu Republike Hrvatske i njezinu sposobnost da se kompetentno suoči s bankarskom krizom većih razmjera.

S obzirom na sve navedeno, pozivamo građane i predstavnike pravnih osoba da se prije ulaganja u valute koje izdaju središnje banke ili prije njihovog polaganja u poslovne banke, samostalno informiraju o rizicima takvog postupanja.